im. s. 〈G odijévānja〉 1. stavljanje na koga (o odjevnome predmetu) 2. stavljanje odjeće na koga; sin. oblačenje¹; ant. razodijevanje, skidanje, svlačenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdijēvām, 3. l. mn. odijévajū, imp. òdijēvāj, aor. odijévah, imperf. òdijēvāh, prid. r. odijévao, prid. t. òdijēvān〉 stavljati na koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • odijévati (se) 〈prijel.〉 stavljati na koga odjeću [~ dijete]; sin. oblačiti; ant. razodijevati, skidati, svlačiti; vidski paranjak: odjenuti

im. m. 〈G òdjela; mn. N òdjeli, G ȍdjēlā〉 v. odjel, odsjek

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdjašēm, 3. l. mn. òdjašū, imp. òdjaši, aor. òdjahah, prid. r. òdjahao〉 1. jašući napustiti određeno mjesto [~ iz grada] 2. jašući dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ u grad]; ant. dojahati

im. ž. 〈G ȍdjavē; mn. N ȍdjave, G ȍdjāvā〉 1. postupak kojim se bilježi prestanak kojega stanja ili djelovanja; sin. odjavljivanje 2. dokument o provedenome istoimenom postupku 3. proglašavanje završetka kakva programa [~ televizijskoga programa]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdjāvīm, 3. l. mn. òdjāvē, imp. odjávi, aor. odjávih, prid. r. odjávio, prid. t. òdjāvljen〉 provesti postupak kojim se bilježi prestanak kojega stanja ili djelovanja [~ boravište]; vidski parnjak: odjavljivati ( se)

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. odjàvljujēm, 3. l. mn. odjàvljujū, imp. odjàvljūj, aor. odjavljívah, imperf. odjàvljīvāh, prid. r. odjavljívao〉 provoditi postupak kojim se bilježi prestanak kojega stanja ili djelovanja [~ boravište]; vidski parnjak: odjaviti ( se)

prid. 〈G ȍdjāvnōg(a); ž. ȍdjavnā, s. ȍdjāvnō〉 koji se odnosi na odjavu

im. ž. 〈G òdjećē〉 ono što se odijeva, čime se pokriva tijelo [nova ~; svečana ~]; sin. roba razg., ruho poet.

pril. v. odjednom

pril. 1. u isti mah, u isto vrijeme [Ne mogu biti na dva mjesta ~.] 2. kad se ne očekuje, bez nagovještaja [Odjednom se pojavio.]; sin. iznenada, iznenadno, najednom, nenadano, neočekivano, ( odjedanput)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdjedrīm, 3. l. mn. òdjedrē, imp. òdjedri, aor. òdjedrih, prid. r. òdjedrio〉 jedreći otploviti; ant. dojedriti

im. m. 〈G ȍdjēka; mn. N ȍdjēci, G ȍdjēkā〉 1. zvuk jeke 2. razg. poznatost čega i posljedice koje iz nje proizlaze [imati velik ~]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. odjèkujē, 3. l. mn. odjèkujū, aor. 3. l. jd. odjekíva, imperf. 3. l. jd. odjèkīvāše, prid. r. odjekívao〉 1. oglašivati se jekom ili poput jeke [Glas odjekuje brdima.; Još odjekuje njegov smijeh.]; sin. odzvanjati 2. pren. naglo se i brzo čuti ili doznavati [Vijest je odjekivala svijetom.]; vidski paranjak: odjeknuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. òdjēknē, 3. l. mn. òdjēknū, aor. 3. l. jd. ȍdjēknū, prid. r. odjéknuo〉 1. oglasiti se poput jeke [Glas je odjeknuo brdima.; Odjeknuo je njegov smijeh.] 2. pren. naglo se i brzo pročuti ili doznati [Vijest je odjeknula u svijetu.]; vidski paranjak: odjekivati

im. m. 〈G òdjela; mn. N òdjeli, G ȍdjēlā〉 dio veće radne cjeline koji se bavi određenom djelatnošću [~ za gradnju cesta]; sin. (odio), odsjek, ( sektor)

im. m. 〈G òdjēljka; mn. N òdjēljci, G òdjeljākā〉 v. odsjek

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odjèljujēm, 3. l. mn. odjèljujū, imp. odjèljūj, aor. odjeljívah, imperf. odjèljīvāh, prid. r. odjeljívao, prid. t. odjèljīvān〉 izdvajati dio iz cjeline [~ dječake od djevojčica; ~ zarezima] • odjeljívati se 〈povr.〉 odvajati se od zajednice ili cjeline ili postajati samostalnim; vidski paranjak: odijeliti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdjenēm, 3. l. mn. òdjenū, imp. òdjeni, aor. òdjenuh, prid. r. òdjenuo, prid. t. òdjenūt〉 staviti na koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • òdjenuti (se) 〈prijel.〉 staviti na koga odjeću [~ dijete]; sin. obući; ant. razodjenuti, skinuti, svući; vidski paranjak: odijevati

prid. 〈G òdjēvnōg(a); ž. òdjēvnā, s. òdjēvnō〉 koji se odnosi na odjeću [~ predmet]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdjūrīm, 3. l. mn. òdjūrē, imp. odjúri, aor. odjúrih, prid. r. odjúrio〉 1. jureći napustiti određeno mjesto [~ iz kuće; ~ sa sastanka] 2. jureći dospjeti s jednoga na drugo mjesto, jureći dospjeti kamo [~ u kuću; ~ na sastanak]; ant. dojuriti

im. s. 〈G odlágalīšta; mn. N odlágalīšta, G odlágalīštā〉 mjesto na koje se što odlaže ili na kojemu se što ostavlja [~ smeća; ~ starih stvari]; sin. (deponij)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlāžēm, 3. l. mn. òdlāžū, imp. odláži, aor. odlágah, imperf. òdlāgāh, prid. r. odlágao, prid. t. òdlāgān〉 1. stavljati što privremeno na stranu, spremati na neko vrijeme dok ponovno ne bude upotrijebljeno [~ odjeću na krevet] 2. skupljati i spremati na određeno mjesto [~ boce u spremnike; ~ otpad] 3. → odgađati; vidski paranjak: odložiti

im. m. 〈G òdlaska; mn. N òdlasci, G òdlazākā〉 1. trenutak ili vrijeme u kojemu tko ili što napušta jedno mjesto i odlazi na drugo [~ vlaka]; sin. polazak 2. napuštanje odredišta [~ iz Splita]; sin. (odlaženje); ant. dolazak

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlazīm, 3. l. mn. òdlazē, imp. òdlazi, aor. òdlazih, imperf. òdlažāh, prid. r. òdlazio〉 1. krećući se napuštati određeno mjesto [~ iz Zagreba; ~ s posla]; ant. dolaziti, prispijevati, pristizati, stizati 2. krećući se dospijevati kamo s određenoga mjesta [~ u Zagreb]; ant. dolaziti, stizati; vidski paranjak: otići

prid. 〈G òdlaznōg(a); ž. òdlaznā, s. òdlaznō〉 koji se odnosi na odlazak [~ peron]; ant. dolazni

im. s. 〈G òdlažēnja〉 v. odlazak

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdledīm, 3. l. mn. òdledē, imp. odlèdi, aor. odlèdih, prid. r. odlèdio, prid. t. òdleđen〉 prevesti što iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi [~ jelo] • odlèditi se 〈povr.〉 zagrijavanjem prijeći iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvoriti se u tekućinu [Jezero se odledilo.]; sin. odmrznuti; ant. smrznuti, zalediti, zamrznuti; vidski paranjak: odleđivati

im. s. 〈G odleđívānja〉 1. prevođenje čega iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi 2. prelazak zagrijavanjem iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvaranje u tekućinu; sin. odmrzavanje; ant. leđenje, smrzavanje, zaleđivanje, zamrzavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odlèđujēm, 3. l. mn. odlèđujū, imp. odlèđūj, aor. odleđívah, imperf. odlèđīvāh, prid. r. odleđívao, prid. t. odlèđīvān〉 prevesti što iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi [~ jelo] • odleđívati se 〈povr.〉 zagrijavanjem prelaziti iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvarati se u tekućinu [Jezero se odleđuje.]; ant. lediti se; sin. odmrzavati; ant. smrzavati, zaleđivati, zamrzavati; vidski paranjak: odlediti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. odlepr̀šām, 3. l. mn. odlepr̀šajū, imp. odlepr̀šāj, aor. odlepr̀šah, prid. r. odlepr̀šao〉 1. lepršajući napustiti kakvo mjesto [~ s grane] 2. lepršajući dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ u gnijezdo]; ant. dolepršati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdletīm, 3. l. mn. òdletē, imp. odlèti, aor. odlètjeh, prid. r. m. odlètio, ž. odlètjela, s. odlètjelo, mn. odlètjeli〉 1. leteći napustiti kakvo mjesto [~ s grane] 2. leteći dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ u gnijezdo]; ant. doletjeti; vidski paranjak: odlijetati

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdležīm, 3. l. mn. òdležē, imp. odlèži, aor. odlèžah, prid. r. odlèžao, prid. t. ȍdležān〉 1. 〈neprijel.〉 biti na kakvu mjestu radi stjecanja kakvih svojstava [Vino je odležalo u bačvi godinu dana.]; sin. odstajati 2. 〈prijel.〉 pren. a. provesti određeno vrijeme u zatvoru [~ višegodišnju kaznu] b. preboljeti koju bolest u mirovanju i s potrebnim liječenjem [~ upalu pluća]; sin. preležati pren.; ant. prehodati

prid. 〈G òdlična; odr. òdličnī, G òdličnōg(a); ž. òdlična, s. òdlično〉 1. koji je iznimno velik, dobar ili kvalitetan [~ uspjeh]; sin. blistav, izvanredan, prvorazredan, sjajan pren. 2. koji je ocijenjen najvišom ocjenom [odlična učenica] 3. 〈neodr.; u im. funkciji〉 najviša školska ocjena označena s 5; sin. petica razg.; ant. jedan, jedinica razg., nedovoljan; sin. izvrstan

im. s. 〈G òdlīčja; mn. N òdlīčja, G òdlīčjā〉 kovinska pločica koja se daje u znak priznanja za posebne zasluge [~ za hrabrost]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlijēpīm, 3. l. mn. òdlijēpē, imp. odlijépi, aor. odlijépih, prid. r. òdlijépio, prid. t. òdlijēpljen〉 odvojiti ono što je bilo pričvršćeno ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari [~ marku]; ant. nalijepiti, prilijepiti, zalijepiti • odlijépiti se 〈povr.〉 1. odvojiti se od čega (o onome što je pričvršćeno ljepilom) [Plakat se odlijepio sa zida.] 2. pren. odvojiti se od onoga s čim je čvrsto povezano [~ se od televizora]; ant. prilijepiti se pren. v. pod prilijepiti, zalijepiti se pren. v. pod zalijepiti (se); vidski paranjak: odljepljivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlijēćēm, 3. l. mn. òdlijēćū, imp. odlijéći, aor. odlijétah, imperf. òdlijētāh, prid. r. odlijétao〉 1. leteći napuštati kakvo mjesto [~ s grane] 2. leteći dospijevati kamo s određenoga mjesta [~ u gnijezdo]; ant. dolijetati; vidski paranjak: odletjeti

im. s. 〈G odlijévānja〉 1. odvajanje dijela tekućine lijevanjem; ant. dolijevanje 2. izrađivanje odljeva 3. istjecanje iz veće cjeline 4. gosp. smanjivanje u vrijednosti ili ljudstvu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlijēvām, 3. l. mn. odlijévajū, imp. òdlijēvāj, aor. odlijévah, imperf. òdlijēvāh, prid. r. odlijévao, prid. t. òdlijēvān〉 1. lijevajući odvajati dio tekućine [~ benzin iz cisterne]; ant. dolijevati 2. izrađivati odljev [~ kip] • odlijévati se 〈povr.〉 〈3. l.〉 1. istjecati polako i pomalo [Voda se odlijeva u kanalizaciju.] 2. gosp. smanjivati se u vrijednosti ili ljudstvu [Kapital se odlijeva iz zemlje.; Radna se snaga odlijeva u inozemstvo.]; vidski paranjak: odliti

im. ž. 〈G òdlikē, DL òdlici; mn. N òdlike, G ȍdlīkā〉 1. čija pozitivna osobina 2. zast. odličan uspjeh u školi [završiti razred s odlikom]

im. m. 〈G odlikáša, V ȍdlikāšu; mn. N odlikáši, G odlikášā〉 učenik koji ima odlične ocjene, koji prolazi s odličnim uspjehom, odličan učenik

im. ž. 〈G odlikàšicē; mn. N odlikàšice, G odlikàšīcā〉 učenica koja ima odlične ocjene, koja prolazi s odličnim uspjehom, odlična učenica

prid. 〈G odlikàšičina; ž. odlikàšičina, s. odlikàšičino〉 koji pripada odlikašici

im. s. 〈G odlikovánja; mn. N odlikovánja, G odlikovánjā〉 nagrada za kakav uspjeh, obično u obliku odličja [primiti ~]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlikujēm, 3. l. mn. òdlikujū, imp. òdlikūj, aor. òdlikovah, imperf. òdlikovāh, prid. r. òdlikovao, prid. t. òdlikovān〉 dati/davati komu odlikovanje kao znak priznanja [~ vojnike] • òdlikovati se 〈povr. nesvrš.〉 posjedovati kakvu odliku [Odlikuje se odanošću i iskrenošću.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍdlijēm, 3. l. mn. ȍdlijū, imp. òdlīj, aor. òdlih, prid. r. m. ȍdlio, ž. ȍdlīla, s. ȍdlīlo, mn. ȍdlīli, prid. t. odlìven〉 1. lijući odvojiti dio tekućine [~ benzin iz cisterne]; ant. doliti 2. izraditi odljev [~ kip] • òdliti se 〈povr.〉 〈3. l.〉 1. isteći polako i pomalo [Voda se odlila u kanalizaciju.] 2. gosp. smanjiti se u vrijednosti ili ljudstvu [Kapital se odlio iz zemlje.; Radna se snaga odlila u inozemstvo.]; vidski paranjak: odlijevati

im. m. 〈G òdlōmka; mn. N òdlōmci, G òdlomākā〉 1. komad koji je lomljenjem odijeljen od veće cjeline [kameni ~] 2. dio teksta [~ romana]; sin. (fragment, ulomak)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlomīm, 3. l. mn. òdlomē, imp. odlòmi, aor. odlòmih, prid. r. odlòmio, prid. t. òdlomljen〉 lomeći odvojiti dio čega [~ komad kruha; ~ staklo] • odlòmiti se 〈povr.〉 lomeći se odvojiti se od čega [Ledenjak se odlomio.]